THE OSIJEK

BUDAPEST COFFEE EXPERIENCE

Ovih dana je trebao biti objavljen novi post na blogu koji je već unaprijed pripremljen, ali upravo sam se vratio iz prekrasne Budimpešte, koja je ostavila neočekivano lijepe utiske.
Dok su drugi razgledavali povjesne znamenitosti, brojne statue, čelične kipove, šarene lampice adventa i obavljali shopping, mene su zanimali speciality coffee shopovi.

Prije puta sam skinuo mapu sa istima i krenio u obilazak. Prvi na pameti mi je bio Tamp & Pull udaljen 15-ak minuta hoda od poznate Vaci ulice. Navigiranjem bez interneta kroz grad od 2 milijuna stanovnika, zamjenili smo ljudima koji su se srdačno trudili objasniti gdje se nalazi naše odredište.

Na početku Arany Janos ulice, nekoliko minuta od Tamp & Pulla, naletili smo na Espresso embassy.
Jednostavni interijer me odmah privukao unutra, a s otvaranjem vrata udahnuo sam nagli udar prekrasnih nota kave.

Naručujem 3 cappuccina El salvadora za djevojku i prijateljicu i 1 Etiopiju Nefas za sebe, te dok
pokušavam shvatiti koliko forinti trebam to platiti, javlja se glas na jeziku koji razumijem sa rečenicom: Fali ti još 300 forinti. Brže bolje izvadim novce i s osmijehom platim. Gospodin koji mi se obratio je vlasnik lokala, rodom iz Novog sada. U ugodnom malom prepunom lokalu sjedili smo i uživali u izvrsnim kavama. El salvador koji je izrazito čokoladan i totalna suprotnost Etiopiji koja je voćna kava s aromama bobičastog voća i borovnice.

U lokalu se naravno ne puši, šećerom se sam poslužuješ iz malih čašica koje se nalaze na šanku,
a voda je self service na salvini koja se nalazi s vanjske strane šanka.

Dok uživamo, razgledavam jednostavan i lijepo uređen lokal i zaključujem kako u malom

šanku od možda 2,5 m dužine radi 5 osoba. Cura koja je zadužena samo za primanje narudžbi, vlasnik koji poslužuje keksiće i kolače te pomaže skupljati prljavo posuđe, dečko koji skuplja samo prljavo posuđe i dvojica barista. Jedan je zadužen samo za pripremanje kava na moćnom  Victoria Arduino - Black Eagle espresso aparatu, dok drugi ulijeva mlijeko i izrađuje latte art.

 Oduševljeni viđenim, napuštamo lokal kako bi stigli posjetiti i druge coffee shopove kojima je normalno radno vrijeme
do 19h. Malo dolje niz ulicu dolazimo pred Tamp & Pull no dočekala su nas zatvorena vrata jer ne rade vikendom.
                                   
Spuštamo se niz "glavnu" ulicu (u kojoj se nalazi bazilika) gdje bi se trebala nalaziti još 3 coffee shopa.
Prvi na udaru, malo zavučen s lijeve strane, je My Little Melbourne. Stojim ispred i gledam pomalo zbunjen, te u isto vrijeme oduševljen. Dva odvojena lokala koja djeluju kao jedan- s desne strane brew bar (svi moguci filteri), a s lijeve strane espresso and tea uz ponudu jednostavnih keksića.
                                            
 U skromnom malom prostoru u koji se moze nagurati 5 osoba nalazimo stepenice koje vode na gornji kat gdje se nalazi jos 5 stolova za sjediti, no naravno nema mjesta jer je sve puno. Narucujem opet 3 cappuccina, a barista mi predstavlja Columbiu iz jedinog mlina kojeg imaju- Mahlkoning Australia WBC edition. Dok cekam 3 cappuccina probao sam i jedan espresso koji stiže preko reda iz Synesso espresso aparat. Oduševljenje aromama marelice, nadopunjujem cappuccinom koji je stigao u međuvremenu. Vodom se opet poslužujemo sami, a pošto nema mjesta izlazimo van na klupu koja je iprovizirana od gajbi.
                                           
  
 Dok uživamo u svojim kavicam, gledamo što se događa u brew baru. Vrlo ljubazan barista nas pozdravlja i poziva da pogledamo iznutra. Naravno, nisam mogao otići praznih ruku pa sam kupio svoj prvi HARIO V60.

Nastavljamo turu dalje, ali zbog nedostatka vremena ostaju nam još coffee shopovi "FEKETE" i "KONTAKT" koje ćemo posjetiti sljedeći put. Do tada prezadovoljni viđenim i probanim napuštamo prekrasnu Budimpeštu!